Hemoroidi su proširene vene u analnom kanalu i donjem delu rektuma, prisutne kod svakog čoveka kao deo normalne anatomije.
Postaju bolest tek kada se uvećaju i počnu da izazivaju tegobe. Prema podacima Nacionalnog instituta za dijabetes i digestivne i bubrežne bolesti (NIDDK), postoje dva osnovna tipa, u zavisnosti od toga gde se vena nalazi.
Spoljašnji hemoroidi formiraju se ispod kože oko anusa, dok se unutrašnji razvijaju u sluznici analnog kanala i donjeg rektuma. Ta razlika u položaju objašnjava zašto jedna vrsta skoro nikada ne boli, dok druga ume da bude izuzetno neprijatna već pri prvom dodiru.
Kada su u pitanju spoljašnji i unutrašnji hemoroidi simptomi se manifestuju različito, iako sami hemoroidi nastaju na sličan način.
U nastavku vam objašnjavam po čemu se simptomi hemoroida razlikuju i kada je vreme za lekara.
Brza opcija koja pomaže kod inicijalnih simptoma hemoroida

U ranim fazama, promena navika u ishrani i toaletu obično dovoljno smiruje tegobe. Kada svrab, peckanje ili osećaj pritiska potraju, Rectovenal, lokalni preparat koji brzo ublažava neprijatnost je sjajna opcija, naravno uz prilagođenu ishranu.
Rectovenal je gel sa taninima iz ekstrakta kore hrasta i flavonoidima diosminom i hesperidinom, formulisan za brzo umirivanje krvarenja, svraba i otoka u analnoj regiji. Pre svake primene vredi pročitati uputstvo i posavetovati se sa farmaceutom ili lekarom, posebno ako su simptomi hemoroida noviji ili se ponavljaju.
Simptomi unutrašnjih hemoroida

Unutrašnji hemoroidi nastaju iznad takozvane dentatne linije, granice u analnom kanalu iznad koje ima znatno manje nervnih završetaka osetljivih na bol. Upravo zato veliki broj ljudi dugo ne zna da ih ima.
Kada prolapsirani hemoroid ostane trajno napolju, pojavljuje se bol koji ranije nije postojao. To je signal da bolest ulazi u ozbiljniju fazu i da lokalna nega verovatno neće biti dovoljna. Spoljašnji hemoroidi nalaze se ispod osetljive kože, pa svaki pokret, sedenje ili brisanje mogu izazvati nelagodnost. Cleveland Clinic navodi da su ovi hemoroidi vidljivi i opipljivi, za razliku od unutrašnjih. Da li ste znali? Analni kanal iznad dentatne linije pokriven je sluznicom koja skoro da nema receptore za bol, dok je predeo ispod te linije, gde nastaju spoljašnji hemoroidi, pokriven kožom bogatom nervnim završecima. To je anatomsko objašnjenje zašto isti proces, oticanje vene, kod jedne vrste hemoroida prođe neprimećeno, a kod druge izazove intenzivan bol. Nije redak slučaj da neko ima i unutrašnje i spoljašnje hemoroide u isto vreme, jer oba tipa nastaju usled istog osnovnog mehanizma: povišenog pritiska u venskim spletovima analnog kanala, izazvanog naprezanjem, hroničnim zatvorom ili produženim sedenjem. U toj situaciji simptomi hemoroida se preklapaju, pa se bezbolno krvarenje javlja uporedo sa svrabom i otokom spolja. Lekari tada obično prvo procenjuju stadijum unutrašnje komponente, jer on određuje da li je dovoljna promena navika ili je potreban ozbiljniji zahvat. Prepoznavanje da postoje oba oblika važno je i zato što se pristup lečenju ponekad razlikuje, naročito ako je prisutan prolaps ili tromboza. Težina unutrašnjih hemoroida najčešće se opisuje takozvanom Goligher klasifikacijom, koja hemoroide deli u četiri stepena prema stepenu prolapsa. Austrijska studija sprovedena na 976 ispitanika u okviru nacionalnog programa skrininga kolorektalnog karcinoma utvrdila je da 38,93 odsto učesnika ima hemoroide, pri čemu je najveći deo, oko 73 odsto, spadao u prvi, najblaži stepen . Vredi napomenuti da i sama Goligher klasifikacija ima ograničenja. Sistematski pregled objavljen u časopisu Techniques in Coloproctology pokazao je da se lekari ne slažu uvek oko procene stepena, posebno kod drugog i trećeg stadijuma, što znači da konačnu procenu uvek treba prepustiti pregledu uživo, a ne samopočenoj proceni prema opisu simptoma. Tromboza nastaje kada se u spoljašnjem hemoroidu formira krvni ugrušak. Obično se pojavljuje naglo, kao tvrda, plavičasta i veoma bolna kvržica. Mogu je podstaći napinjanje, tvrda stolica, trudnoća ili dugotrajno sedenje. Ako bol slabi, primenjuju se tople kupke, omekšavanje stolice i lekovi protiv bolova. Kod veoma jakog bola, naročito u prva 72 sata, lekar može ukloniti ugrušak ili trombozirani hemoroid u lokalnoj anesteziji. Veliki broj slučajeva hemoroida povuče se za nekoliko dana uz promenu ishrane i navika u toaletu. Ipak, postoje situacije u kojima samostalno lečenje nije dovoljno i u kojima je pregled neophodan: Tamna krv ili promena u ritmu pražnjenja nikada se ne treba automatski pripisati hemoroidima, jer isti znaci prate i druga stanja poput analnih fisura ili upalnih bolesti creva, pa lekarski pregled ostaje jedini način da se isključi ozbiljniji uzrok. Razlikovanje unutrašnjih od spoljašnjih hemoroida nije samo teorijsko pitanje, jer od toga zavisi i kako ćete pristupiti negi. Ako primetite bezbolno krvarenje, verovatno je reč o unutrašnjem obliku, dok bol i opipljiva kvržica upućuju na spoljašnji. U oba slučaja, promena navika i pravovremena reakcija ostaju najbolja investicija u vaš komfor, a lekar treba da bude prva adresa čim simptomi hemoroida odstupe od uobičajenog toka.
Simptomi spoljašnjih hemoroida

Kada se pojave oba tipa istovremeno
Koji stadijumi unutrašnjih hemoroida postoje?
Stepen
Šta se dešava
I
Krvarenje je moguće, ali nema prolapsa
II
Prolaps se javlja pri naprezanju, ali se sam vraća
III
Prolaps zahteva ručno vraćanje
IV
Trajni prolaps koji se ne vraća unutra
Kako se tretiraju simptomi prolapsa i tromboze hemoroida
Prolaps nastaje kada se unutrašnji hemoroid spusti kroz analni kanal i izađe kroz analni otvor. Može se vratiti sam, zahtevati ručno vraćanje ili stalno ostati spolja. Najčešći simptomi su osećaj ispadanja, pritisak, krvarenje, sluz, svrab i iritacija. Nastanku doprinose napinjanje, zatvor, učestale dijareje i slabljenje potpornog tkiva.
Kada je vreme za lekara
Često postavljana pitanja
Za kraj










